, Izbor protetičkog rešenja i cene

Cena za ugradnju implantata uključuje zubne implante, materijal za koštanu augmentaciju i rad hirurga.
Protetički rad uključuje tehniku, i rad specijaliste protetike. Pacijent obično nije svestan njihove
povezanosti sa ukuponom cenom.

Ako se rad izvodi po protokolu imedijantnog opterećenja, koštana augmentacija nije neophodna. Iz tog
razloga oni pacijenti koji zahtevali koštanu augmentaciju ako bi im bili ugrađenizastareli dvofazni
sistemi,danas uštede približno 1/3 cene tretmana i 95% vremena potrebnog za tretman. Različiti
pacijenti nemaju uniformisane ideje prema formiranju naših cena.

Razmatranja u vezi cena:

  •  Jedna (ne tako mala) grupa pacijenata se plaši niskih cena. Ova grupa (locirana na vrhu piramide
    zarade) očekuje izuzetno skup tretman: oni žele najbolje za sebe i direktno povezuju cenu usluge
    sa njenim kvalitetom. Ovi ljudi imaju problem da potroše sav svoj novac i zato očajnički traže
    skupa rešenja.
  • Velika većina pacijenata međutim ima poteškoća da nađe pristupačan tretman za novac koji
    imaju i traže najjeftiniji raspoloživi tretman, tj. najbolji kvalitet po toj ceni.

Stomatolozi imaju nekoliko opcijada prilagode cene zahtevima pacijenata:

  • Moguće je izabrati jeftiniju tehniku i ponuditi protetički rad po nabavnoj ceni
  • Može se ponuditi jeftinije protetičko rešenje: metalo-akrilatni most je brže i jeftinije napraviti
    nego metalo-keramički ili most od cirkonijuma
  • Moguće je posle temeljne kalkulacije ponuditi most od cirkonijuma jeftiniji nego metalo-
    keramički most jednostavno zbog toga što je tehnologija izrade mostova od cirkonijuma jeftinija
    nego proizvodnja metalo-keramičkog mosta. Iako većina komercijalnih laboratorija neće
    prihvatiti ovu kalkulaciju, stomatolog bi trebalo da razmisli da vodi sopstvenu laboratoriju.
  • Moguće je pratiti trend i prodavati most od cirkonijuma skuplje od svega drugog i samo
    pacijentima sa velikom količinom novca
  • Moguće je specijalizovati se za manji deo usluga i zbog toga pojednostaviti ordinaciju i smanjiti
    osoblje i tako dramatično spustiti troškove
  • Sa tehnologijom imedijantnog opterećanja moguće je prilagoditi cene potrebama siromašnijih
    pacijenata, umesto isključiti ovu grupu iz tretmana. Veliki broj ljudi koji žive na “dnu piramide“
    zajedno imaju veliku kupovnu moć. I komulativna kupovina moć shtevi su mnogo veći nego na
    vrhu piramide. Tako da naš cilj mora uvek da bude da pronađemo pristupačan tretman koji ne
    troši mnogo našeg dragocenog vremena.

Sa druge strane stomatolog može povećati cenu po implantatu tvrdeći da:

  • tehnologija rada je komplikovana (što nije tačno)
  • tehnologija je mnogo teža da se nauči (što takođe nije tačno)
  • sama ugradnja zubnih implantata je skuplja ali nema troškove koštane augmentacije (uključujući troškove intermedijantnog protetskog rada kao što je proteza)

Kada je reč o stomatolozima, često ponavljaju tvrdnju da cena rada ne može da se spusti, zato što duže
vreme cena nije mogla da bude podignuta. Ova izjava se kosi sa činjenicom da cene određuje
konkurencija na slobodnom tržištu. Neka tržišta uspevaju da zadrže visoke cene eliminacijom
konkurencije (obično na ne fer način). Švajcarska je primer za ovo.

Posebno u vremenima promena ili krize više para se može zaraditi na novim proizvodima/servisima na
novim mušterijama i na novim tržištima. Treba takođe znati da su cene niske ako ima mnogo
konkurencije i sličnih proizvoda na tržištu. Iz toga smo naučili da se uvek treba potruditi da se ponude
jedinstveni proizvodi. Niske cene mogu fda spreče druge stomatologe da se pojave na tržištu.

Uspešni novi proizvodi će biti dizajnirani tako da privuku nove mušterije. To se odnosi na cenu i
dostupnost proizvoda i usluge. Čineći ehniku jendostavnom i jeftinom, možemo doći do nove grupe
mušterija: razmišljajte o biznismenu koji ima dovoljno para, ali ne i dovoljno vremena i da ne može da
dozvoli da nema zube tokom vremena zarastanja, ili razmišljajte o posvećenim domaćicama koje takođe
imaju problema sa vremenom. Dodatno one ne žele da ih njihovi muževi vide bez zuba, jer se trude da
uvek budu atraktivne. Branemark je nazvao zubni implant “fiksiranim“ jer je hteo da napravi razliku u
odnosu na ostale zubne implante i nije želeo da budu povezivani sa neuspehom drugih sistema. Što ne
znači da su “fiksirani“ bili išta bolji. Drugo ime nikada nije bilo opravdano, zato što je “fiksirani“ bio zubni
implant kao i svaki drugi na tržištu , osim što je i Branemark investirao u bolji marketing i kreirao
uniformisanu i dobro usmerenu grupu pacijenata.