, Plan terapije i povezane teme

Koncept za cirkularne mostove

Preporučljiva je ugradnja zubnih implantata na strateške pozicije očnjaka i drugog molara. Predeo oko
prvog molara u gornjoj vilici nije naručito dobar predeo za postavku zubnog implanta, osim ako
intrasinusne pregrade ne održavanju visinu kosti i obezbeđuju dodatnu trostruku kortikalnu podršku.
Bez ovih pregrada kost u ovom delu je sklona dvostranoj resorpciji (maksilarna ekspanzija i kranijalno
usmerena alveolarna atrofija) i treba jei izbeći (ako je samo jedan BCS zubni implant postavljen u jednu
pukotinu, gornji premolar može biti uspešan).

Ugradnja bar jednog tubero-pterigoidnog šraf implanta (BCS) je uvek deo plana terapije za cirkularne
mosotove i segmente. Često dva zubna implanta mogu biti postavljena u ovaj region. Jedan od njih će
doseći distalni korteks maksile i često pterigoidnu ploču, dok prednji BCS zubni implant koristi bazalni
korteks maksilarnog sinusa. Zadnjih godina razvijena je tehnika ugradnje duplih-pterigoidnih zubnih
implantata: dobro utrenirani hirurg koji poznaje ovaj prostor će uspeti da postavi dva dugačka implanta
u tubero-pterigoidnu ploču. Ovi implanti moraju da budu postavljeni paralelno ili divergentno da bi se
izbegavao kontakt između zubnih implantata u ciljanom koreteksu.

Dodatni zubni implant između očnjaka i između očnjaka i tubera će povećati ukupnu stabilnost i
kompenzovati eventualne greške. Oni uvećavaju količinu kortikalne retencije i stoga poboljšavaju
prognozu rada. Zubni implant između očnjaka mogu biti kontraindikovani kada je neophodno
kompenzovati II klasu po Anglu ili III klasu po Anglu viličnih odnosa protetikom. U tim slučajevima prednji
zubni implanti mogu da ograniče slobodu tehničara jer je pozicija implanta povezana sa raspoloživom
kosti između očnjaka, pošto bi pozicija zuba trebalo da bude usperena napred, ka zubima suprotne
denticije. Drugačiji koncept radi bez implantata između očnjaka. U tom slučaju pet implantata sa svake
strane su postavljeni između očnjaka i tubero-pterigoidne ploče a front ostaje bez zubnog implantata.
Prednost ovog pristupa je ta da je tehničaru mnogo lakše da obezbedi estetiku.

Koncept za jednostrani most

Oblast bazalnih zubnih implanta su distalna mandibula i distalna maksila. U ovim obastima najviše
možemo pomoći pacijentima primenom ove tehnike. Iako su konstrukcije za imedijantno opterećenje
bazirane na najmanje tri zubna implanta, svakako ćemo uvek pokušati da povećamo broj tačaka
kortikalne retencije.

Maksilarni segmenti

Kada su drugi i treći molari izvađeni, obezbeđen je lak pristup za tuberopterigoidne šraf zubne implante.
Strategic zubni implant (BCS 5.5mm) je postavljen u deo alveole gde se nalazio palatinalni koren drugog
molara. Ovaj koncept se čini rigoroznim. Autori mogu samo da preporuče da ga sledite bez kompromisa.
Ostavljen bolan prvi premolar, će dovesti do neophodne korektivne intervencije pre ili kasnije. Imajte na
umu da je protetička vrednost premolara minimalna i “čuvanje“ ovih zuba u slučaju kada je tretman
kanala korenova neophodan nije preporučljivo. Protetska prognoza (čak i da su kanali tretirani) očnjaka
je bolja. Samo ako su svi zubi očnjaka i sami očnjaci potpuno zdravi odlučujemo se za segmente na
implantatima. Ako jedan očnjak nedostaje ili mora biti izbađen, cirkularni most posle totalne ekstrakcije je bolja opcija. Još jedno obrazloženje ove odluke je da estetski ishod posle ekstrakcije samo gornjeg
očnjaka je često nezadovoljavajuća ako nedostaju svi lateralni zubi (premolari i molari).

Mandibularni segmenti

Mogućnosti za tretman u mandibuli zavise od pozicije nerva i od atrofije. U većini slučajeva prisutno je
dovoljno kosti iznad alveolarnog nerva. Ako to nije slučaj, možemo da postavimo bazalnu ploču bazalnog
implantata ispod nerva i zaobiđemo nerv, vertikalnim delom implanta. Kao alternativa, postavka kratkog
ali širokog BCS zubnog implanta u predeo horizontale bazalne kosti, blizu milohioidnog grebena je
takođe moguće.

Distalno od mentalnog nerva se koristi ili jedan BAST 9/16 zubni implant ili dva BCS implantata 3.6mm –
4.6 mm. Oni se kombinuju sa bar jednim BCS zubnim implantom koji zaobilazi mentalni formen i sidri se
u orednjoj mandibularnoj kosti. Za ovu svrhu je odabran BCS zubni implant od 20mm, ili duži.

Zamena donjeg prvog molara

Karijesom destruiran zub i/ili zub sa oboljenjem periodoncijuma često vodi indikaciji za ranu ekstrakciju
prvog donjeg molara.

U ovakvim slučajevima terapju sa konvencionalnim dentalnim implantima je ponekad nemoguće
sprovesti odmah, jer kost nedostaje. Mi preporučujemo da se ovaj zub zameni sa dva iskošena BCS
zubna implantata, po jedan u pravcu svake alveole izvađenog zuba. BCS zubni implant 3.5 – 5.5mm su
preporučeni zato što glave implantata mogu da se saviju tako da budu paralelne, dok endosealni delovi
implantata su divergentni. Ključ uspeha je kortikalna retencija bazalnih navoja implantata. Najčešće
zubni implant mora da bude inkliniran vestibularno, da bi se omogućilo navojima da dosegnu lingvalni
korteks. Odmah nakon ugradnje glave implanta će biti savijene tako da budu paralelne sa glavama
ostalih patrljaka u ovoj vilici. Širina okuzalne površine ne treba da pređe 6mm (širina premolara). Tako se
izbegava van-akcijalno opterećenje i funkcionalno lateralno odstupanje krunica i omogućava tretman
imedijantnog opterećenja sa samo dva zubna implanta. Ako vestinularna kost nedostaje u predelu
jednog od korenova, BCS zubni implant sa lingvalnom retencijom može biti postavljen. Razlozi i za
korišćenje dva implanta da bi se zamenio jedan zub se mogu lako objasniti: ustavi moramo da zamenimo
dva funkcionalna korena.

Zamena gornjeg drugog molara

Kada je potrebno zameniti gornji drugi molar, dva implanta su indikovana. Jedan zubni implant tipičan
BCS 7mm ili duži, ili BIO zubni implant je pozicioniran ispod kliničke krunice ovog zuba, dok se drugi
zubni implant postavlja u kost tubero-pterigoidnog regiona. Zubni implanti su povezani krunicom u
sklopu procedure imedijantnog opterećenja. U nekim slučajevima su potrebna čak tri zubna implanta za
ovu svrhu. Generalno, ne preporučujemo da se gornji molar zamenjuje jednim implantom, osim ako je
morfologija kortikalne kosti veoma povoljna, kortikalna kost je visoko mineralizovana I na optimalnoj
lokaciji.