U dentalnoj implantologiji tradicionalno se vrši ugradnja zubnih implanta oblika zavrtanja. Položaj ovih zubnih implanta obično odgovara položaju zuba na čije se mesto vrši ugradnja jer se, što je i moguće više, zadržavao prvobitni položaj zuba i samim tim izgled pacijenata. S obzirom da mnogi pacijenti ne poseduju dovoljnu količinu koštanog tkiva u određenim delovima vilica,često se vrši augmentacija kosti. Međutim, u svakodnevnoj kliničkoj praksi, veliki broj pacijenata ne bi mogao da bude zbrinut da je na raspolaganju samo tradicionalni zubni implant.
- Postoje nekoliko razloga za to :
većina pacijenata odbija višefazno hirurško lečenje po protokolima jer se do izrade
definitivne zubne nadoknade je i duže vreme čekanja. - veliki broj pacijenata sa relativnim implantološkim kontraindikacijama (npr. pušači,
pacijenti sa nekom od opštih bolesti i za pacijente koje boluju od paradentopatije)
isključuju se implantološke terapije jer se ne ispunjavaju osnovni kriterijumi za postupak
augmentacije kosti. - sve veći broj pacijenata odbija augmentaciju kosti jer su prethodno informisani da ishod
njihovog lečenja može biti nepredvidiv.
Nažalost, kod pacijenata sa nedovoljnim koštanim dimenzijama, kod kojih je i rehabilitacija implantatno nošenim nadoknadama najpotrebnija, velika je verovatnoća da će i ostati nezbrinuti ukoliko se koriste tradicionalni implantatni sistem uz predhodnu augmentaciju kosti. Zahvaljujući bazalnoj implantologiji” i za primenom odgovarajućih implantnih sistema, moguće je i rešiti sve gore pomenute probleme i za većinu pacijenata omogućiti adekvatnu implantološko-protetičku rehabilitaciju.